1Kad je sva strka prošla, Pavao pošalje po vjernike.[1] Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.2Putem je hrabrio braću u mjestima kuda je prolazio. Stigne tako u Grčku3i ostane ondje tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu Židovi postavili zasjedu pa se odluči vratiti preko Makedonije.4Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.5Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.6A mi smo poslije Blagdana beskvasnih kruhova krenuli brodom iz Filipa i za pet dana stigli k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.
Pavao u Troadi
7Prvoga dana u tjednu sastali smo se da lomimo kruh.[2] Pavao je propovijedao. Kako je sutradan kanio otputovati, govorio je sve do ponoći.8U sobi na katu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.9Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavao dugo govorio, on duboko zaspi i svladan snom padne s trećega kata na zemlju. Kad su ga podignuli, bio je mrtav.10Pavao siđe, legne na dječaka i zagrli ga. “Ne uznemirujte se!” reče. “Živ je!”11Popne se zatim na kat, razlomi kruh i blaguje s njima. Zatim je govorio još dugo, sve do svanuća. Onda otputuje.12A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.
Pavao susreće efeške starješine
13Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je tamo trebao doći pješice, a dalje smo ga trebali povesti.14Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.15Onande smo sutradan projedrili nadomak Hija, dan poslije krenuli u Sam te sutradan stigli u Milet.16Pavao je, naime, odlučio izbjegnuti Efez da se ne zadrži u Maloj Aziji. Žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jeruzalem do Pedesetnice.17Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine.18Kad su došli, reče im: “Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju.19Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota.20Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.21Upozoravao sam i Židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa.22Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka,23osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje.24Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti.25Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti.26Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas27jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu.28Pazite na sebe i na Božje stado—na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine.29Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada.30Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.31Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze.32A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima.33Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću.34Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja.35U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: ‘Blaženije je davati nego primati.’”36Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.37Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga38ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.