1Istoga dana Isus iziđe iz kuće i ode sjesti uz jezero.2K njemu nagrne silno mnoštvo, tako da je morao ući u lađicu. Sjeo je u nju, a mnoštvo je stajalo na obali.3Mnogo im je govorio u prispodobama: “Neki je ratar sijao sjeme.4Dok je sijao po polju, dio zrnja padne na stazu pa dođu ptice i pozobaju ga.5Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne.6Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena.7Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga.8Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese plod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk.9Slušajte, kad već imate uši!”
Zašto Isus govori u prispodobama
10Priđu mu učenici i upitaju: “Zašto ljudima uvijek govoriš u prispodobama?”11On im odgovori: “Zato što je vama dano da razumijete tajne nebeskoga kraljevstva, a drugima nije.12Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti izgubit će i ono malo od nje što imaju.[1]13U prispodobama im govorim zato što ljudi gledaju što radim, a zapravo ne vide; zato što slušaju što im govorim, a zapravo ne čuju i ne razumiju.14Tako se ispunja Izaijino proročanstvo: ‘Slušat ćete moje riječi, ali nećete ih razumjeti; gledat ćete moja djela, ali nećete dokučiti njihova značenja.15Jer srca su se ovoga naroda usalila, uši njihove ne čuju, a oči su zatvorili— tako njihove oči ne vide i njihove uši ne čuju, a srca im ne mogu razumjeti. Zato se ne mogu obratiti k meni da ih iscijelim.’[2]16Ali blago vašim očima zato što vide i blago vašim ušima zato što slušaju.17Zaista vam kažem, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.18Da vam objasnim priču o sijaču.19Svakomu tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije ju, dođe Zli i otme mu ono što mu je u srcu posijano. To je sjeme zasijano pokraj puta.20Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate,21ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu.22U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali ju životne brige i zavodljivost bogatstva uguše u njima te ona ne donese roda.23Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ i razumije ju te ona donese rod—stostruko, šezdeseterostruko ili trideseterostruko veći od posijanoga.”
Priča o žitu i kukolju
24Iznese im još jednu prispodobu: “S nebeskim je kraljevstvom kao s čovjekom koji je na svoju njivu posijao dobro sjeme.25Ali dok su svi spavali, došao je njegov neprijatelj, posijao među žito kukolj i otišao.26Kad je usjev porastao i urodio klasom, pokazao se i kukolj.27Rataru dođu njegovi sluge i upitaju: ‘Gospodaru, nisi li ti na svojoj njivi posijao dobro sjeme? Odakle onda kukolj?’28‘Neprijatelj je to učinio’, odgovori on. ‘Hoćeš li da počupamo kukolj?’ upitaju.29‘Nemojte’, reče im. ‘Čupajući kukolj, mogli biste iščupati i pšenicu.30Pustite neka oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’”
Prispodoba o gorušičinu sjemenu
31Iznese im još jednu prispodobu: “S kraljevstvom je nebeskim kao s gorušičinim sjemenom koje netko posije na svojoj njivi.32Ono je zaista najsitnije od svega sjemenja, ali izraste veće od svake druge biljke u vrtu, razvije se u stablo te se ptice nebeske dolaze gnijezditi u njegovim granama.”
Prispodoba o kvascu
33Zatim im ispriča sljedeću prispodobu: “Nebesko je kraljevstvo poput kvasca koji žena umijesi u golemu količinu brašna,[3] a on ipak sve ukvasi.”34Isus je sve to govorio narodu u prispodobama. Zapravo im bez prispodoba ništa i nije govorio35da bi se ispunilo proročanstvo: “Progovorit ću u prispodobama; otkrit ću ono što je skriveno od postanka svijeta.”[4]
Isus objašnjava priču o žitu i kukolju
36Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Učenici dođu k njemu i zamole ga: “Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi.”37“Dobro”, reče on. “Sijač dobroga sjemena je Sin Čovječji.38Njiva je svijet, a dobro sjeme su ljudi koji pripadaju Božjemu kraljevstvu.[5] Kukolj su ljudi koji pripadaju Zlome.[6]39Neprijatelj koji ga je posijao jest đavao; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.40Kao što se kukolj spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta.41Sin Čovječji poslat će svoje anđele da iz kraljevstva izdvoje sve koji mame na grijeh i sve koji čine zlo42te će ih oni baciti u ognjenu peć. Ondje će biti plač i škrgut zuba.43Tada će pravednici u kraljevstvu svojega Oca zasjati poput sunca. Slušajte, kad već imate uši!”44“S nebeskim je kraljevstvom kao s blagom skrivenim u polju. Kad ga pronađe, čovjek ga sakrije pa sav radostan ode prodati sve što ima da kupi to polje.”
Prispodoba o skrivenome blagu Prispodoba o trgovcu biserima
45“Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s trgovcem koji traga za lijepim biserima.46Kad pronađe dragocjeni biser, ode prodati sve što ima i kupi ga.”
Prispodoba o ribarskoj mreži
47“Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s mrežom koja, bačena u more, zahvati svakovrsne ribe.48Kad se napuni, ribari ju izvuku pa sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a loše izbace.49Tako će biti i o svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednika50i baciti ih u ognjenu peć gdje će biti plač i škrgut zuba.51Jeste li razumjeli?” upita ih. “Jesmo”, odgovore.52On nato reče: “Zato je svaki pismoznanac koji postane učenikom nebeskoga kraljevstva poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.”
Isusa ne prihvaćaju u Nazaretu
53Pošto je ispričao sve te prispodobe, Isus ode odande.54Otišao je u svoj zavičaj te je u tamošnjoj sinagogi tako poučavao da su ljudi zadivljeni pitali: “Odakle ovomu ta mudrost i sila da čini takva čudesa?55Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, Josip, Šimun i Juda?56Nisu li mu i sve sestre ovdje među nama? Odakle mu onda sve to?”57I sablaznili su se zbog njega. Tada im Isus reče: “Proroku ne iskazuju čast jedino u njegovu zavičaju i u njegovu domu.”58Zbog njihove nevjere ondje nije učinio mnogo čudesa.