1Kad je Herod tetrarh[1] čuo o Isusu,2reče svojim slugama: “To je od mrtvih uskrsnuo Ivan Krstitelj pa sad u njemu djeluju čudesne sile.”3Herod je, naime, Ivana dao uhititi, svezati i baciti u tamnicu na zahtjev Herodijade, žene svojega brata Filipa,4jer mu je Ivan govorio: “Ti nemaš prava da je imaš za ženu!”5Htio je ubiti Ivana, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.6Ali na proslavi Herodova rođendana pred uzvanicima je plesala Herodijadina kćerka i tako se svidjela Herodu7da se zakleo dati joj sve što zatraži.8Ona na majčin nagovor reče: “Zapovjedi da mi na pladnju donesu glavu Ivana Krstitelja!”9Kralj se ražalosti, ali zbog toga što se zakleo i zbog uzvanika zapovjedi da joj učine po volji.10Pošalje ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu.11Donesu djevojci glavu na pladnju, a ona je pak odnese majci.12Potom dođu Ivanovi učenici, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga te odu javiti Isusu.
Isus hrani pet tisuća ljudi
13Kad je Isus to čuo, otplovi odande lađicom na pusto mjesto da se povuče u osamu. Ali narod je to doznao pa su pješice krenuli iz gradova za njim.14Kad je izišao iz lađice, ugleda silan narod pa se sažali nad njima i izliječi im bolesnike.15Uvečer mu priđu učenici i kazaše. “Pust je ovo kraj a već je i kasno. Otpusti ljude da mogu otići u sela kupiti hrane!”16Ali Isus odgovori: “Nije potrebno da idu; vi ih nahranite!”17“Pa ovdje imamo samo pet kruhova i dvije ribe!”18“Donesite ih!” reče.19Zapovjedi zatim mnoštvu da sjednu na travu. Uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blagoslovi hranu. Razlomi kruh i dade ga učenicima, a učenici su ga dijelili mnoštvu.20I svi su jeli dok se nisu nasitili. Zatim pokupe ostatke. Bilo ih je dvanaest punih košara.21A nahranilo se pet tisuća muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima.
Isus hoda po vodi
22Odmah zatim Isus natjera učenike da uđu u lađu i da preplove na drugu obalu, dok on otpusti mnoštvo.23Kad ih je otpustio, popne se u goru da se pomoli u osami. Kasno navečer još je bio sam ondje.24U međuvremenu je lađa već bila daleko od obale. Zapuhao je jak protivan vjetar, pa se borila s velikim valovima.25Oko tri sata ujutro[2] Isus dođe k učenicima hodajući po vodi.26Kad ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast.27Ali Isus im odmah reče: “Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!”28Nato mu Petar reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi da dođem k tebi po vodi!”29“Dođi!” odgovori Isus. Petar iziđe iz lađe te hodajući po vodi pođe prema Isusu.30Ali kad je osjetio silinu vjetra, prestraši se i počne tonuti. “Spasi me, Gospodine!” poviče.31Isus mu odmah pruži ruku i uhvati ga. “Slaba je tvoja vjera”, reče mu. “Zašto si posumnjao?”32Kad su ušli u lađu, vjetar prestane.33Učenici u lađi poklone mu se ničice i uzviknu: “Ti si zaista Božji Sin!”
Mnoga ozdravljenja
34Preplove jezero i pristanu u Genezaretu.35Ondašnji žitelji ga prepoznaju i po svoj okolici razglase da je došao, pa mu svi počnu dovoditi bolesnike.36Molili su ga da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine i svi koji su ga dotaknuli ozdravljali su.