Matej 14

Knjiga O Kristu

1 Kad je Herod tetrarh[1] čuo o Isusu,2 reče svojim slugama: “To je od mrtvih uskrsnuo Ivan Krstitelj pa sad u njemu djeluju čudesne sile.”3 Herod je, naime, Ivana dao uhititi, svezati i baciti u tamnicu na zahtjev Herodijade, žene svojega brata Filipa,4 jer mu je Ivan govorio: “Ti nemaš prava da je imaš za ženu!”5 Htio je ubiti Ivana, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.6 Ali na proslavi Herodova rođendana pred uzvanicima je plesala Herodijadina kćerka i tako se svidjela Herodu7 da se zakleo dati joj sve što zatraži.8 Ona na majčin nagovor reče: “Zapovjedi da mi na pladnju donesu glavu Ivana Krstitelja!”9 Kralj se ražalosti, ali zbog toga što se zakleo i zbog uzvanika zapovjedi da joj učine po volji.10 Pošalje ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu.11 Donesu djevojci glavu na pladnju, a ona je pak odnese majci.12 Potom dođu Ivanovi učenici, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga te odu javiti Isusu.13 Kad je Isus to čuo, otplovi odande lađicom na pusto mjesto da se povuče u osamu. Ali narod je to doznao pa su pješice krenuli iz gradova za njim.14 Kad je izišao iz lađice, ugleda silan narod pa se sažali nad njima i izliječi im bolesnike.15 Uvečer mu priđu učenici i kazaše. “Pust je ovo kraj a već je i kasno. Otpusti ljude da mogu otići u sela kupiti hrane!”16 Ali Isus odgovori: “Nije potrebno da idu; vi ih nahranite!”17 “Pa ovdje imamo samo pet kruhova i dvije ribe!”18 “Donesite ih!” reče.19 Zapovjedi zatim mnoštvu da sjednu na travu. Uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blagoslovi hranu. Razlomi kruh i dade ga učenicima, a učenici su ga dijelili mnoštvu.20 I svi su jeli dok se nisu nasitili. Zatim pokupe ostatke. Bilo ih je dvanaest punih košara.21 A nahranilo se pet tisuća muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima.22 Odmah zatim Isus natjera učenike da uđu u lađu i da preplove na drugu obalu, dok on otpusti mnoštvo.23 Kad ih je otpustio, popne se u goru da se pomoli u osami. Kasno navečer još je bio sam ondje.24 U međuvremenu je lađa već bila daleko od obale. Zapuhao je jak protivan vjetar, pa se borila s velikim valovima.25 Oko tri sata ujutro[2] Isus dođe k učenicima hodajući po vodi.26 Kad ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast.27 Ali Isus im odmah reče: “Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!”28 Nato mu Petar reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi da dođem k tebi po vodi!”29 “Dođi!” odgovori Isus. Petar iziđe iz lađe te hodajući po vodi pođe prema Isusu.30 Ali kad je osjetio silinu vjetra, prestraši se i počne tonuti. “Spasi me, Gospodine!” poviče.31 Isus mu odmah pruži ruku i uhvati ga. “Slaba je tvoja vjera”, reče mu. “Zašto si posumnjao?”32 Kad su ušli u lađu, vjetar prestane.33 Učenici u lađi poklone mu se ničice i uzviknu: “Ti si zaista Božji Sin!”34 Preplove jezero i pristanu u Genezaretu.35 Ondašnji žitelji ga prepoznaju i po svoj okolici razglase da je došao, pa mu svi počnu dovoditi bolesnike.36 Molili su ga da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine i svi koji su ga dotaknuli ozdravljali su.