1Isus ispriča učenicima prispodobu da ih pouči kako se uvijek treba moliti i nikada odustajati:2“Bio je u nekome gradu sudac. Niti se bojao Boga niti je mario što misle ljudi.3A u tomu je gradu bila i neka udovica koja je stalno dolazila k njemu i molila ga: ‘Obrani me od mojega tužitelja!’4Sudac dugo nije mario za to, ali napokon reče: ‘Iako se ne bojim Boga i ne marim za ljude,5obranit ću tu udovicu jer mi stalno dodijava, da me ne dolazi vječno gnjaviti!’6Čujte što govori nepravedni sudac!” reče Gospodin.7“Neće li Bog onda obraniti svoje izabranike koji danonoćno vape k njemu? Hoće li odgađati da im pomogne?8Kažem vam, žurno će im stati u obranu. Ali kad se ja, Sin Čovječji, vratim, hoću li naći vjere na zemlji?”
Priča o farizeju i ubiraču poreza
9Ispriča zatim prispodobu nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su prezirali:10“Dva su se čovjeka došla u Hram pomoliti. Jedan je bio farizej, a drugi grešni ubirač poreza.11Ponosni se farizej u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljiv, nepravedan, preljubnik ili kao ovaj ubirač poreza.12Dvaput u tjednu postim i dajem desetinu svojeg prihoda.’13A ubirač poreza ostao je daleko i nije se usudio čak ni pogledati u nebo dok je molio. Udarao se u prsa i govorio: ‘Bože, smiluj se meni grešniku!’14Kažem vam: on je otišao doma opravdan pred Bogom, a ne farizej! Jer tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni.”
Isus blagoslivlja djecu
15Isusu su dovodili i vrlo malu djecu da ih dotakne i blagoslovi. Kad su to opazili, učenici su im to priječili.16Ali Isus ih dozove i reče: “Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo!17Zaista vam kažem, tko ne prihvati kraljevstvo Božje poput te dječice, nikada neće u njega ući!”
Bogataš
18Neki uglednik upita Isusa: “Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?”19“Zašto me zoveš dobrim?”[1] upita ga Isus. “Dobar je samo Bog.20A zapovijedi znaš: ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ubij’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’, ‘Poštuj oca i majku!’”21“Svih tih zapovijedi držim se još od mladosti”, odgovori čovjek.22“Još ti jedno nedostaje”, reče mu nato Isus. “Idi i prodaj sve što imaš, a novac razdijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i slijedi me!”23Kad je to čuo, čovjek se ražalosti jer je bio vrlo bogat.24Videći to, Isus reče: “Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!25Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!”26Koji su to čuli, pitali su: “Pa tko se onda uopće može spasiti?”27“Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu!”, odgovori im Isus.28Petar reče: “Evo, mi smo sve svoje ostavili da te slijedimo.”29“Zaista vam kažem, nema toga tko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu zaradi Božjega kraljevstva30a da neće već na ovome svijetu primiti mnogo više, a u budućemu svijetu i vječni život.”
Isus ponovno naviješta svoju smrt
31Isus okupi Dvanaestoricu i reče im: “Evo, ulazimo u Jeruzalem. Ondje će se na Sinu Čovječjemu ispuniti sve što su napisali proroci.32Predat će ga poganima,[2] izrugivat će mu se, zlostavljati ga i popljuvati.33Izbičevat će ga i ubiti, ali on će treći dan uskrsnuti.”34Ali oni nisu ništa od toga razumjeli. Značenje tih riječi bilo im skriveno pa nisu mogli razumjeti o čemu govori.
Isus vraća vid slijepcu
35Kad se Isus približio Jerihonu, pokraj puta sjedio neki slijepac i prosio.36Čuo je žamor mnoštva koje je prolazilo pa se raspitao što je to.37“Prolazi Isus Nazarećanin”, kazaše mu.38On nato poviče: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”39Ljudi iz mnoštva koje je išlo pred Isusom ušutkivali su ga, ali on je samo još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”40Kad ga Isus začuje, zaustavi se i zapovjedi da ga dovedu. Kad se približio, upita ga:41“Što želiš da ti učinim?” “Da progledam, Gospodine!” zamoli on.42A Isus mu reče: “Progledaj! Tvoja te je vjera iscijelila.”43Slijepac smjesta progleda i krene cestom za Isusom slaveći Boga. I sav narod koji je to vidio zahvali Bogu.