Djela apostolska 2 | Knjiga O Kristu

Knjiga O Kristu

Silazak Svetoga Duha

1 Na Pedesetnicu, sedam tjedana nakon Isusova uskrsnuća, svi su bili okupljeni na istomu mjestu. 2 Odjednom se začuje šum s neba, poput silnoga vihora, te ispuni kuću u kojoj su bili. 3 Pojave se zatim plameni jezici te se razdijele i siđu na njih—na svakoga po jedan. 4 Svi nazočni napune se Svetoga Duha i počnu govoriti drugim jezicima, kako je komu Duh davao govoriti. 5 A u Jeruzalemu su u to doba boravili pobožni Židovi koji su došli iz svakog naroda pod nebom. 6 Kad začuju huk vjetra, dotrče vidjeti što se zbiva i zaprepaste se—jer svatko od njih čuo je vjernike kako govore na njegovu jeziku. 7 Iznenađeni i zadivljeni, pitali su: “Nisu li svi ti ljudi što govore Galilejci? 8 Kako ih onda svatko od nas čuje na svojemu materinskom jeziku? 9 Ima nas ovdje Parta, Međana, Elamljana, žitelja Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Male Azije, 10 Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene. Ima Rimljana koji su u prolazu, 11 Židova i obraćenika na židovsku vjeru, Krećana i Arapa, a svi mi čujemo te ljude kako na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima!” 12 Stajali su zaprepašteni i pitali jedni druge: “Što bi to moglo značiti?” 13 Drugi su se pak rugali: “Pijani su od slatkoga vina!”

Petar propovijeda mnoštvu

14 Tada istupi Petar s jedanaestoricom apostola i glasno reče mnoštvu: “Poslušajte me, Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu! Znajte: 15 nisu ovi ljudi pijani kao što mislite. Pa tko se još opija u devet sati ujutro?^[1] 16 To što vidite ostvarenje je proročanstva proroka Joela: 17 ‘U posljednje ću vrijeme’, veli Gospodin, ‘izliti svojega Duha na sve ljude. Vaši sinovi i kćeri će proricati, vaši mladići će imati viđenja, a starci sne. 18 U te ću dane izliti svojega Duha na svoje sluge i sluškinje te će oni proricati. 19 Dat ću čudesa na nebesima i znakove na zemlji: krv, oganj i sukljanje dima. 20 Sunce će se pretvoriti u tamu, a mjesec postati krvavocrven prije nego što dođe velik i slavan Dan Gospodnji. 21 I tko god zazove Gospodnje ime, bit će spašen.’^[2] 22 Čujte me, Izraelci! Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazarećanina silnim djelima i čudesnim znacima koje je, kao što znate, činio. 23 Vi ste ipak postupili prema unaprijed odlučenomu Božjem naumu: bezbožničkom ste ga rukom raspeli na križ i pogubili. 24 Ali Bog ga je oslobodio grozote smrti i uskrisio ga u život jer smrt nije mogla njime vladati. 25 Kralj David za njega je rekao: ‘Znam da je Gospodin uvijek sa mnom jer uvijek stoji pokraj mene da ne posrnem. 26 Stoga mi se srce raduje, a jezik kliče od veselja. Tijelo mi spokojno počiva. 27 Jer nećeš ostaviti moju dušu među mrtvima^[3] ni dopustiti da tvoj svetac istrune. 28 Pokazao si mi put života. Tvoja će me nazočnost ispuniti radošću.’^[4] 29 Braćo draga, s punim pouzdanjem tvrdim: David time nije mislio na sebe—jer on je odavno umro, pokopan je i grob mu je do danas ovdje. 30 Ali David je bio prorok i znao je da se Bog zakleo jednoga od njegovih potomaka posaditi na njegovo prijestolje kao Mesiju. 31 On je to unaprijed vidio i pretkazao Mesijino uskrsnuće. Rekao je da mu ‘duša neće ostati među mrtvima’ i da mu tijelo neće ‘istrunuti’. 32 To proročanstvo govori o Isusu. Njega je Bog uskrisio—svi smo tomu svjedoci. 33 On sada sjedi na najuzvišenijemu mjestu u nebu, Bogu zdesna. I Otac mu je, kao što je i obećao, dao Svetoga Duha da ga izlije na nas. Danas to čujete i vidite. 34 Jer David nikada nije uznesen u nebo, a ipak je rekao: ‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi s desne strane 35 dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.’^[5] 36 Neka dakle pouzdano znade sav Izrael da je Bog tog Isusa kojega ste raspeli učinio i Gospodinom i Mesijom!” 37 Te su ih riječi duboko potresle. Upitaju zato Petra i ostale apostole: “Braćo, što da učinimo?” 38 Petar im odgovori: “Obratite se Bogu i krstite se u ime Isusa Krista da vam grijesi budu oprošteni pa ćete primiti dar Svetoga Duha. 39 To je obećanje vama i vašoj djeci, pa čak i onima izdaleka koje naš Gospodin Bog pozove.” 40 Zatim je još dugo propovijedao zaklinjući i opominjući ih: “Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!” 41 Oni povjeruju njegovim riječima i krste se. Tako se u taj dan Crkvi pridružilo oko tri tisuće duša. 42 Bili su postojani u apostolskome učenju, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi.

Okupljanje vjernika

43 Sve je zahvatilo strahopoštovanje jer su apostoli činili mnoga čudesa i znakove. 44 Koji su prigrlili vjeru, živjeli su u zajedništvu i sve su dijelili. 45 Prodavali su imanja i dijelili svakome prema potrebi. 46 Svaki su dan jednodušno i postojano hrlili u Hram na bogoštovlje te se sastajali po kućama da lome kruh radosno i prostodušno, 47 hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Bog je svednevice zajednici pripajao nove spasenike.