Djela apostolska 14

Knjiga O Kristu

1 U Ikoniju[1] Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i pogana.[2]2 Ali Židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih.3 Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja.4 Žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za Židove, drugi za apostole.5 Na koncu pogani i Židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju.6 Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu7 te su ondje navješćivali Radosnu vijest.8 U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao.9 Slušao je Pavlovo propovijedanje i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje10 pa mu glasno reče: “Ustani!” Čovjek skoči i prohoda.11 Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: “Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!”12 Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ.13 Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima.14 Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:15 “Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima!16 Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem,17 ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.”18 Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.19 Neki Židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav.20 Ali kad su ga okružili vjernici,[3] Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.21 Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.22 Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje.23 Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali.24 Zatim kroz Pizidiju opet dođu u Pamfiliju.25 U Pergi su opet propovijedali Riječ, a zatim odu u Ataliju.26 Odande na koncu odjedre u sirijsku Antiohiju odakle su i započeli putovanje, povjereni Božjoj milosti za djelo koje su dovršili.27 Kad stignu u Antiohiju, sazovu Crkvu i ispripovijedaju što je Bog sve kroz njih učinio na putu: kako je i poganima otvorio vrata vjere.28 I dugo su ondje ostali s vjernicima.