1U nedjelju[1] rano ujutro, još za mraka, dođe na grob Marija Magdalena i opazi da je odvaljen kamen s ulaza u grob.2Otrči stoga pronaći Šimuna Petra i još jednog učenika, koga je Isus osobito volio, pa im reče: “Uzeli su Gospodinovo tijelo iz groba i ne znam kamo su ga stavili!”3Petar tada iziđe s drugim učenikom te potrče prema grobu.4Drugi učenik prestigne Petra i stigne onamo prvi,5sagne se, zaviri unutra te spazi povoje od lanena platna gdje leže, ali ne uđe.6Tada pristigne i Šimun Petar pa uđe u grob. I on ugleda povoje gdje leže7i platno u koje je bila umotana Isusova glava kako presavijeno leži sa strane.8Tada je ušao i drugi učenik, vidio i povjerovao—9jer sve do tada nisu shvatili da Sveto pismo govori kako će Isus ustati od mrtvih.10Vrate se kući.
Isus se pojavljuje pred Marijom Magdalenom
11Marija se vratila na grob i stajala vani plačući. Zaplakana se sagne i zaviri u grob12te ugleda dva anđela obučena u bijelo kako sjede, jedan do glave, a drugi do nogu na mjestu gdje je ležalo Isusovo tijelo.13“Zašto plačeš?” upitaju anđeli. “Zato što su mi uzeli Gospodina,” odgovori ona, “a ne znam kamo su ga stavili!”14Obazre se i ugleda da netko stoji iza nje. Bio je to Isus, ali ga nije prepoznala.15“Zašto plačeš?” upita on. “Koga tražiš?” Ona pomisli da je to vrtlar. “Gospodine,” reče, “ako ste ga vi odnijeli, recite mi kamo ste ga stavili pa ću otići i uzeti ga.”16“Marijo!” reče joj Isus. Ona se okrene prema njemu i uzvikne na hebrejskome: “Rabbuni!” (što znači: “Učitelju!”)17“Nemoj me dulje zadržavati”, upozori ju, “jer još nisam uzišao k Ocu. Idi, nađi moju braću i javi im da uzlazim svojemu Ocu i vašemu Ocu, svojemu Bogu i vašemu Bogu.”18Marija Magdalena ode javiti učenicima da je vidjela Gospodina i prenese im njegovu poruku.
Isus se pojavljuje pred učenicima
19Te su se večeri prvoga dana u tjednu učenici sastali iza zaključanih vrata zbog straha od židovskih vođa kad odjednom među njih stane Isus. Pozdravi ih: “Mir vama!”20Kad im je to rekao, pokaže im svoje ruke i bok. Učenici se razvesele kad ugledaju svojega Gospodina.21Isus im opet reče: “Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas.”22Zatim dahne u njih i reče: “Primite Svetoga Duha!23Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im. Kojima ne oprostite grijehe, nisu im oprošteni.”
Isus se pojavljuje pred Tomom
24Jedan od Dvanaestorice, Toma zvani Blizanac, nije tada bio s drugima.25“Vidjeli smo Gospodina”, rekli su mu, a on odgovori: “Ne vjerujem sve dok ne vidim rane od čavala na njegovim rukama, dok u njih ne stavim prste i dok ne stavim ruku u ranu na njegovu boku.”26Nakon osam dana učenici su ponovno bili skupa. Taj je put s njima bio i Toma. Iako su vrata bila zatvorena, Isus stane među njih i pozdravi ih: “Mir vama!”27Zatim reče Tomi: “Daj ovamo prst; evo mojih ruku! Stavi ruku u moj bok. Ne budi više nevjernik. Vjeruj!”28“Moj Gospodin i moj Bog!” uzvikne Toma.29Isus mu reče: “Ti vjeruješ jer si me vidio. Ali blago onima koji me nisu vidjeli, a vjeruju.”
Svrha ove knjige
30Isusovi učenici vidjeli su kako Isus čini i mnoga druga čuda osim zapisanih u ovoj knjizi.31Ova su zapisana da vjerujete[2] da je Isus Mesija, Božji Sin, te da vjerujući u njega imate život.