Apostelgeschichte 16

Knjiga O Kristu

von Biblica
1 Pavao i Sila odu najprije u Derbu, a zatim u Listru. Ondje upoznaju Timoteja, učenika kojemu je majka bila kršćanka židovskog podrijetla, a otac Grk.2 Timotej je bio na dobrome glasu među braćom u Listri i Ikoniji.3 Pavao je htio da im se on pridruži na putovanju. Zato ga obreže radi tamošnjih Židova jer su svi znali da mu je otac Grk.4 Išli su od grada do grada i poučavali ljude o odredbama koje su utvrdili apostoli i starješine u Jeruzalemu.5 Tako su se crkve učvršćivale u vjeri i danomice stjecale sve više članova.6 Putovali su Frigiijom I Galacijom jer im Sveti Duh nije dopustio da odu propovijedati Riječ u Maloj Aziji.7 Kad su stigli do Mizije, htjeli su u Bitiniju, ali im ni to ne dopusti Isusov Duh.8 Odu umjesto toga preko Mizije u Troadu.9 Noću je Pavao imao viđenje. Vidio je nekoga Makedonca kako stoji i preklinje ga: “Dođi ovamo i pomozi nam!”10 Zato smo[1] odlučili smjesta otići u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove onamo navješćivati Radosnu vijest.11 Otplovili smo iz Troade ravno na otok Samotraku. Sutradan smo pristali u Neapolu,12 a odande otišli u Filipe, velik grad u Makedoniji. Ondje smo ostali nekoliko dana.13 U subotu smo izišli iz grada i otišli do rijeke misleći da se ondje ljudi okupljaju na molitvu. Sjeli smo i počeli razgovarati s okupljenim ženama.14 Jedna od njih bila je pobožna žena imenom Lidija, prodavačica grimizna platna iz grada Tijatire. Dok je slušala Pavla, Gospodin joj otvori srce te ona prihvati njegove riječi.15 Krstila se i ona i svi njezini ukućani. Zatim nas zamoli: “Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, dođite boraviti u mojemu domu.” I primora nas na to.16 Jednog dana dok smo išli na molitvu, susretne nas neka ropkinja opsjednuta vračarskim duhom. Gatala je i tako zarađivala mnogo novca svojim gospodarima.17 Ona pođe za Pavlom i za nama vičući: “Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Došli su vam navijestiti put spasenja!”18 Činila je tako dan za danom. Pavlu to na koncu tako dodija da se okrene i reče duhu u njoj: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!” I duh smjesta iziđe.19 Kad su njezini gospodari vidjeli da se više ne mogu nadati zaradi, pograbe Pavla i Silu te ih odvuku na trg, pred poglavare.20 “Ovi su ljudi uznemirili sav grad!” rekli su kad su ih priveli pred pretore.21 “Šire običaje koje mi Rimljani ne smijemo prihvatiti ni držati ih se.”22 Na njih odmah navali svjetina, a pretori im strgnu odjeću i zapovjede da se izbatinaju.23 Izudaraju ih i bace u tamnicu, a tamničaru zapovjede da ih dobro čuva.24 Zato ih on baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.25 Oko ponoći Pavao i Sila molili su se i pjevajući slavili Boga, a drugi su ih zatvorenici slušali.26 Odjednom nastane snažan potres i uzdrmaju se zatvorski temelji. Vrata se pootvaraju, a okovi spadnu svim zatvorenicima!27 Tamničar se prene iz sna. Kad je vidio da su tamnička vrata otvorena, trgne mač da se ubije misleći da su zatvorenici pobjegli.28 Ali Pavao mu poviče: “Ne čini to! Svi smo ovdje!”29 Dršćući od straha, tamničar zatraži da mu donesu svjetiljku te dotrči i baci se pred noge Pavlu i Sili.30 Izvede ih van i upita: “Gospodo, što mi je činiti da se spasim?”31 “Vjeruj u Gospodina Isusa”, odgovore mu, “pa ćeš se spasiti i ti i svi tvoji ukućani.”32 Navijeste zatim Riječ Gospodnju njemu i svima u njegovu domu.33 Te iste ure on im opere rane te se odmah krsti, skupa sa svima svojima.34 Uvede ih zatim u svoj dom i prostre im da jedu. Radovao se sa svim svojim ukućanima što je povjerovao Bogu.35 Sljedećeg jutra gradski poglavari pošalju policajce da poruče tamničaru: “Pusti te ljude!”36 Tamničar o tomu obavijesti Pavla: “Pretori su mi poručili da vas pustim. Idite dakle u miru!”37 Ali Pavao odgovori: “Javno su nas izbatinali a da nam nisu ni sudili i bacili su u tamnicu nas, rimske građane, a sad bi nas htjeli potajno izbaciti? Nipošto! Neka sami dođu i izvedu nas!”38 Kad su policajci to javili gradskim poglavarima i kad su ovi doznali da su Pavao i Sila rimski građani, preplaše se.39 Zato im se dođu ispričati te ih zamole da odu iz grada.40 Pavao i Sila vrate se u Lidijin dom da obiđu i ohrabre braću, pa odu iz grada.

Apostelgeschichte 16

聖經當代譯本修訂版

von Biblica
1 保羅來到特庇,然後又到路司得。那裡有個門徒名叫提摩太,母親是信主的猶太人,父親是希臘人。2 路司得和以哥念的弟兄姊妹都稱讚提摩太。3 保羅打算帶提摩太去傳福音。因為當地的猶太人都知道提摩太的父親是希臘人,保羅就給提摩太行了割禮。4 他們走遍各城,把耶路撒冷的使徒和長老所定下的規條教導當地的門徒遵守。5 這樣,眾教會在信仰上得到堅固,人數天天都在增加。6 由於聖靈阻止他們到亞細亞傳福音,他們便經過弗呂迦和加拉太地區,7 來到每西亞的邊界,正要進入庇推尼地區,耶穌的靈又加以攔阻。8 他們就越過每西亞,下到特羅亞。9 當天晚上,保羅在異象中看見一個馬其頓人站在那裡懇求他:「請到馬其頓來幫助我們!」10 保羅見了這個異象,確信是上帝呼召我們[1]到馬其頓去傳福音,就立刻準備動身。11 我們從特羅亞啟航,直接駛往撒摩特喇,第二天抵達尼亞坡里,12 再從那裡來到腓立比。腓立比是馬其頓的主要城市,是羅馬帝國的殖民地。我們在那裡住了幾天。13 安息日那天,我們到城外的河邊,知道那裡有一個禱告的地方,就坐下來,向已經聚集的婦女講道。14 聽眾中有個賣紫色布匹的婦人名叫呂底亞,是推雅推喇城的人,向來敬拜上帝。上帝開啟她的心,她便留心聽保羅講道。15 呂底亞和家人接受洗禮之後,極力邀請我們,說:「如果你們認為我是真心信主的話,請來我家住。」於是強留我們住下。16 一天,我們又去河邊那個禱告的地方,途中遇到一個被巫鬼附身的女奴。她用占卜為她的主人們賺了不少錢。17 她跟著保羅和我們大喊大叫:「這些人是至高上帝的奴僕,是來向你們宣講得救之道的。」18 一連幾天,她都這樣喊叫。保羅不勝其煩,就轉過身來斥責那鬼:「我奉耶穌基督的名命令你從她身上出來!」那鬼立刻從她身上出去了。19 她的主人們眼見財路斷絕了,就把保羅和西拉揪住,拖到廣場去見官長。20 他們在官長面前控告保羅和西拉,說:「這些是猶太人,竟擾亂我們的城市,21 宣揚我們羅馬人不可接受或實行的風俗。」22 於是,大家都一起攻擊他們,官長下令剝掉他們的衣服,杖打他們。23 他們被毒打一頓,又被關進監獄,官長命獄卒嚴密看守。24 獄卒接到命令後把他們關進內牢,雙腳上了枷鎖。25 半夜,保羅和西拉禱告、唱詩讚美上帝,其他的囚犯都側耳傾聽。26 突然間發生大地震,整座監獄的地基都搖動起來,牢門立刻全開了,囚犯的鎖鏈也都鬆開了。27 獄卒驚醒後,看見牢門盡開,以為囚犯已經逃走了,就想拔刀自殺。28 保羅見狀,大聲喝止:「不要傷害自己,我們都在這裡!」29 獄卒叫人拿燈過來,衝進內牢,戰戰兢兢地俯伏在保羅和西拉面前。30 獄卒領他們出來後問道:「兩位先生,我該怎樣做才能得救?」31 他們說:「要信主耶穌,你和你一家就必定得救。」32 於是保羅和西拉向獄卒和他全家傳講主的道。33 當晚,獄卒把二人帶去,為他們清洗傷口。他一家老小都接受了洗禮。34 他請二人到家裡吃飯,他和全家人充滿了喜樂,因為都信了上帝。35 第二天早上,官長派差役來,說:「把他們放了。」36 獄卒轉告保羅說:「官長下令釋放你們,現在你們可以平安地走了。」37 保羅卻說:「我們是羅馬公民,他們不經審訊就當眾打我們,又把我們關進牢裡,現在卻想偷偷打發掉我們嗎?這樣不行,叫他們親自來領我們出去!」38 差役回報官長。官長得知保羅和西拉都是羅馬公民,非常害怕,39 連忙到獄中向他們道歉,領他們出監,又央求他們離開腓立比。40 二人離開監獄,來到呂底亞家中,見了弟兄姊妹,勸勉一番之後,便離開了那裡。