1Glavno u ovom izlaganju je: imamo Velikoga svećenika koji sjedi na počasnome mjestu, Bogu zdesna na nebesima.2On je bogoslužnik u svetome šatoru, na pravome mjestu bogoslužja koje nisu načinile ljudske ruke, nego Bog.3A kako svaki veliki svećenik treba prinositi darove i žrtve, i naš Veliki svećenik trebao je nešto prinijeti.4Da je on na zemlji, ne bi ni bio svećenik jer već postoje oni koji prema Zakonu prinose darove.5Oni služe na mjestu bogoslužja koje je samo slika, samo sjena onoga nebeskoga. Jer kad se Mojsije spremao napraviti Šator, Bog ga je upozorio: “Pazi! Načini sve prema uzorku koji ti je pokazan na gori!”[1]6Ali naš je Veliki svećenik dobio uzvišenije bogoslužje od onih koji služe pod starim Zakonom jer je on posrednik boljega saveza s Bogom, ozakonjenoga na boljim obećanjima.7Da je prvi savez bio besprijekoran, ne bi ga trebalo zamijeniti drugim.8Ali sam mu je Bog našao zamjerku. Rekao je, naime: “Doći će dan, veli Gospodin, kad ću sklopiti novi savez s narodom Izraela i Jude.9Taj savez neće biti poput onoga što sam ga sklopio s njihovim precima kad sam ih uzeo za ruku i izveo ih iz egipatske zemlje. Nisu ostali vjerni mojem savezu i zato sam im okrenuo leđa.10Ali ovo je savez koji ću učiniti s izraelskim narodom tog dana: stavit ću svoje zakone u njihovu pamet da ih mogu razumjeti, i upisat ću ih u njihova srca da ih mogu poštivati. Ja ću biti njihov Bog, a oni moj narod.11I neće više morati učiti svoje susjede niti svoju obitelj govoreći: ‘Spoznaj Gospodina!’ Svi će me, od najmanjega do najvećega, već poznavati,12jer oprostit ću njihova bezakonja i nikada se više neću sjećati njihovih grijeha.”[2]13To što Bog govori o novome savezu znači da je onaj prvi zastario. On je dakle blizu nestanka.