Synopse der Evangelien

Prvi učenici

18 Prolazeći jednom obalom uz Galilejsko jezero, Isus opazi dvojicu braće—Šimuna, zvanoga još i Petar, i Andriju—kako bacaju mrežu u more. Bili su, naime, ribari. 19 Reče im: “Pođite za mnom i ja ću vas učiniti ribarima ljudi!” 20 Oni smjesta ostave svoje mreže te pođu za njim. 21 Malo dalje ugleda drugu dvojicu braće, Jakova i Ivana, kako sjede u lađici sa svojim ocem Zebedejem i krpaju mreže. Pozove i njih. 22 Oni smjesta ostave lađicu i oca te pođu za njim.

16 Jednoga dana, prolazeći obalom Galilejskog jezera, opazi Šimuna i njegova brata Andriju kako mrežama hvataju ribu jer su po zanimanju bili ribari. 17 Reče im: “Pođite za mnom i ja ću vas učiniti ribarima ljudi!”. 18 Oni smjesta ostave svoje mreže te pođu za njim. 19 Malo dalje uz obalu ugleda Zebedejeve sinove Jakova i Ivana kako u lađici krpaju mreže. 20 Pozove i njih, a oni odmah ostave svojeg oca Zebedeja u lađi s nadničarima i pođu za njim.

Prvi učenici

1 Dok je jednom stajao na obali Genezaretskoga jezera* a mnoštvo je nagrnulo k njemu da sluša Božju riječ, 2 Isus ugleda dvije lađice koje su ribari ostavili uz obalu jer su ispirali mreže. 3 Uđe u jednu od njih te zamoli Šimuna, kojemu je pripadala, da ju malo odgurne od obale. Zatim sjedne i počne iz lađice poučavati narod. 4 Kad je završio s govorom, reče Šimunu: “Izvezi natrag na pučinu, pa bacite mreže za lov!” 5 “Gospodine,” reče mu Šimun, “cijelu smo noć teško radili i ništa nismo uhvatili, ali kad ti tako kažeš, bacit ću mreže.” 6 Kad su ih bacili, u njih se uhvati toliko riba da su se razdirale. 7 Ribari stanu mahati svojim drugovima u drugoj lađici da im priskoče u pomoć. Oni dođu, pa napune obje lađice ribom tako da su gotovo tonule. 8 Kad je to vidio Šimun Petar, padne na koljena pred Isusom i reče mu: “Gospodine, udalji se od mene jer sam odviše grešan da bih ti bio blizu!” 9 Silna lovina riba zaprepastila je njega i sve koji su bili s njime, 10 pa tako i Šimunove drugove Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove. Isus odgovori Šimunu: “Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!” 11 Oni izvuku lađice na kopno, a zatim sve ostave i pođu za njim.

Prvi učenici

35 Sutradan je Ivan stajao s dvojicom svojih učenika, 36 a Isus je onuda prolazio. Ivan ga ugleda i reče: “Pogledajte! Evo Jaganjca Božjega!” 37 Kad su to čula dvojica njegovih učenika, okrenu se i pođu za Isusom. 38 Isus se okrene i spazi ih kako ga slijede. “Što hoćete?” upita ih. “Rabbi (to znači: Učitelju), gdje stanuješ?” odgovore oni pitanjem. 39 “Dođite i vidjet ćete”, reče im. I tako pođu s njime do mjesta gdje je stanovao i ostanu ondje od četiri sata poslijepodne do večeri. 40 Jedan od dvojice koji su čuli što je Ivan rekao i pošli za Isusom bio je Andrija, brat Šimuna Petra. 41 Andrija najprije ode potražiti brata i kaza mu: “Našli smo Mesiju (to znači: Krista)!” 42 I dovede Petra da upozna Isusa. Isus ga pomnjivo pogleda i reče mu: “Ti si Šimun, Ivanov sin, ali zvat ćeš se Kefa (to znači: Petar*)!” 43 Sutradan Isus odluči poći u Galileju. Susretne Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!” 44 Filip bijaše iz Betsaide, iz Petrova i Andrijina rodnoga grada. 45 Filip pak potraži Natanaela i reče mu: “Našli smo Mesiju, onoga o kojemu su pisali Mojsije i Proroci. To je Isus, Josipov sin, iz Nazareta.” 46 “Iz Nazareta!” poviče Natanael. “Može li odande doći što dobro?” “Samo dođi i uvjeri se”, reče mu Filip. 47 Dok su se približavali, Isus ga ugleda i reče: “Evo poštenoga čovjeka, pravog Izraelca.” 48 “Otkud znaš kakav sam?” upita Natanael. Isus mu odgovori: “Vidio sam te pod smokvom prije nego te je Filip našao.” 49 Nato mu Natanael odgovori: “Učitelju, ti si Božji Sin! Ti si kralj Izraela!” 50 “Zar vjeruješ samo zato što sam ti rekao da sam te vidio pod smokvom?” upita Isus. “Vidjet ćeš i više od toga. 51 Gledat ćete, zaista vam kažem, kako se otvara nebo i kako anđeli Božji uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim.”*