Lukas 5 | Knjiga O Kristu

Lukas 5 | Knjiga O Kristu

Prvi učenici

1 Dok je jednom stajao na obali Genezaretskoga jezera* a mnoštvo je nagrnulo k njemu da sluša Božju riječ, 2 Isus ugleda dvije lađice koje su ribari ostavili uz obalu jer su ispirali mreže. 3 Uđe u jednu od njih te zamoli Šimuna, kojemu je pripadala, da ju malo odgurne od obale. Zatim sjedne i počne iz lađice poučavati narod. 4 Kad je završio s govorom, reče Šimunu: “Izvezi natrag na pučinu, pa bacite mreže za lov!” 5 “Gospodine,” reče mu Šimun, “cijelu smo noć teško radili i ništa nismo uhvatili, ali kad ti tako kažeš, bacit ću mreže.” 6 Kad su ih bacili, u njih se uhvati toliko riba da su se razdirale. 7 Ribari stanu mahati svojim drugovima u drugoj lađici da im priskoče u pomoć. Oni dođu, pa napune obje lađice ribom tako da su gotovo tonule. 8 Kad je to vidio Šimun Petar, padne na koljena pred Isusom i reče mu: “Gospodine, udalji se od mene jer sam odviše grešan da bih ti bio blizu!” 9 Silna lovina riba zaprepastila je njega i sve koji su bili s njime, 10 pa tako i Šimunove drugove Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove. Isus odgovori Šimunu: “Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!” 11 Oni izvuku lađice na kopno, a zatim sve ostave i pođu za njim.

Isus iscjeljuje gubavca

12 U nekome mjestu gdje je Isus boravio pojavi se iznenada pred njim čovjek pun gube. Čim spazi Isusa, baci se pred njega ničice, licem prema zemlji, i zamoli ga: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti!” 13 Isus ispruži ruku i dotakne ga. “Hoću!” reče. “Budi čist!” I guba odmah nestane. 14 Isus mu zapovjedi: “Nikome o tomu ne govori, već idi ravno svećeniku te sa sobom ponesi žrtveni dar prema Mojsijevu zakonu kao javno svjedočanstvo svojeg ozdravljenja.” 15 Ali glas o Isusu pronosio se sve dalje, pa je golemo mnoštvo naroda nahrupilo da ga sluša i da ozdravi od bolesti. 16 A on je odlazio moliti se na samotna mjesta.

Isus iscjeljuje uzetog čovjeka

17 Jednoga dana dok je Isus poučavao, ondje su sjedili farizeji i pismoznanci koji su došli iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jeruzalema, a njega je sila Gospodnja poticala da iscjeljuje. 18 Neki ljudi donijeli su uzetog čovjeka na nosilima. Htjeli su ga unijeti unutra i položiti pred Isusa, 19 ali nisu se kroz mnoštvo uspjeli probiti do njega. Zato se popnu na krov, načine otvor među crepovima te ga s nosilima spuste među mnoštvo pred Isusa. 20 Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: “Čovječe, oprošteni su ti grijesi!” 21 Pismoznanci i farizeji nato počnu umovati: “Tko je ovaj da tako huli? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!” 22 Isus prozre njihovo umovanje, pa ih upita: “Zašto to smatrate hulom? 23 Što je lakše reći: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i idi’? 24 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe.” Okrene se zatim prema uzetome i reče: “Zapovijedam ti: ustani, uzmi nosila i idi kući!” 25 Čovjek smjesta ustane te naočigled svih uzme nosila i ode slaveći Boga. 26 Nato sve obuzme zanos, pa su slavili Boga i silno prestrašeni govorili: “Ovo što smo danas vidjeli je čudesno!”

Isus poziva Levija

27 Izlazeći nakon toga, Isus ugleda ubirača poreza* imenom Levi kako sjedi u svojemu uredu te ga pozove: “Pođi za mnom!” 28 Levi nato ustane, ostavi sve te pođe za njim. 29 Poslije Levi u svojemu domu priredi veliku gozbu u čast Isusu. S njima je za stolom sjedilo mnogo ubirača poreza i drugih uzvanika. 30 A farizeji i pismoznanci negodovali su i govorili učenicima: “Zašto jedete i pijete s ubiračima poreza i drugim grešnicima?” 31 Isus im odgovori: “Ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima. 32 Nisam došao zvati pravednike na obraćenje, već grešnike.”

Rasprava o postu

33 Oni mu nato prigovore: “Ivanovi i farizejski učenici često poste i mole se, a tvoji jedu i piju!” 34 Isus im odgovori: “Zar možete siliti svatove da poste dok je mladoženja s njima? 35 Ali doći će dani kada će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.” 36 Zatim im Isus to objasni prispodobom: “Nitko neće rupu na starome odijelu zakrpati tkaninom koju je otparao s novoga jer bi tako poderao i novo odijelo, a starome odijelu krpa s novoga ionako ne bi pristajala. 37 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove jer bi se od njega raspuknuli. Tako bi se i vino prolilo i mjehovi uništili. 38 Zato novo vino mora se ulijevati u nove mješine. 39 I nitko pijući staro vino ne poželi piti novo. ‘Staro je bolje’, kažu.”