Apostelgeschichte 23 | Knjiga O Kristu
1Pavao se zagleda u vijećnike i reče: “Braćo, sve do danas sam pred Bogom živio posve mirne savjesti.”2Nato veliki svećenik Ananija zapovjedi onima do Pavla da ga udare po ustima.3“Udarit će tebe Bog, zidu obijeljeni! Sjediš tu da me sudiš po Zakonu, a sam ga kršiš i zapovijedaš da me tuku!”4Nazočni rekoše Pavlu: “Zar tako grdiš Božjega velikog svećenika?”5“Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik”, odvrati Pavao. “Jer u Svetome pismu piše: ‘Ne psuj poglavara svojega naroda.’”*6Pavao je znao da su neki članovi Velikoga vijeća saduceji, a neki farizeji, pa poviče: “Braćo, ja sam farizej i preci su mi farizeji! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!”7Nato izbije svađa među farizejima i saducejima i mnoštvo se podijeli.8Saduceji, naime, kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji u sve to vjeruju.9Nastane silna graja. Neki pismoznanci iz farizejske sljedbe ustanu u Pavlovu obranu žestoko prosvjedujući: “Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A što ako mu je govorio duh ili anđeo?”10Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.11Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: “Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.”
Zavjera protiv Pavla
12Kad se razdanilo, Židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.13Bilo ih je više od četrdesetorice.14Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: “Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla.15Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo.”16Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu.17Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: “Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći.”18Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: “Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći.”19Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede u stranu te ga upita: “Što mi želiš reći?”20“Neki su se Židovi dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće pretvarajući se da žele pomnjivije ispitati njegov slučaj.21Ne čini to! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni i samo čekaju tvoj pristanak.”22Zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: “Nikomu ne reci da si mi to javio.”
Pavla šalju u Cezareju
23Dozove zatim dva stotnika i reče im: “Priredite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da večeras po devetoj uri* pođu u Cezareju.24Pripravite Pavlu konje za jahanje te ga živa i zdrava odvedite upravitelju Feliksu.”25Napiše zatim pismo upravitelju:26Od Klaudija Lizijavrlome upravitelju Feliksu. Pozdravljam vas!27Ovoga su čovjeka uhvatili Židovi i umalo ga ubili, kad sam pritrčao s vojnicima. Doznavši da je rimski građanin, sklonio sam ga od njih na sigurno.28Odveo sam ga zatim pred njihovo Vijeće da doznam što je skrivio.29Utvrdio sam da ga optužuju za nešto prijeporno glede njihova vjerskoga zakona—ali nije skrivio ništa što bi zasluživalo da ga se kazni smrću ili zatvorom.30Javili su mi da su protiv njega skovali urotu. Šaljem ga zato tebi, a njegove tužitelje uputio sam da tužbu iznesu pred tobom.31Te noći vojnici, prema zapovijedi, povedu Pavla u Antipatridu.32Sutradan se vrate u vojarnu ostavivši konjanike da ga odvedu dalje.33Kad su oni pak s njim stigli u Cezareju, uruče upravitelju pismo i privedu Pavla pred njega.34Upravitelj pročita pismo te zapita Pavla iz koje je pokrajine. “Iz Cilicije”, odgovori Pavao.35“Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji”, reče mu i zapovjedi da ga čuvaju u Herodovoj palači.
聖經當代譯本修訂版
1保羅注視著公會的人，說：「弟兄們，我在上帝面前行事為人一向問心無愧。」2大祭司亞拿尼亞一聽，就命那些站在旁邊的人打保羅的嘴。3保羅對亞拿尼亞說：「你這偽君子*，上帝要擊打你！你坐在那裡不是應當依法審問我嗎？你怎麼違法叫人打我？」4站在旁邊的人說：「你竟敢辱罵上帝的大祭司？」5保羅說：「弟兄們，我不知道他是大祭司。我知道聖經上說，『不可咒詛百姓的官長。』」6保羅發現他們一些是法利賽人，一些是撒都該人，就在公會中高聲說：「弟兄們，我是法利賽人，也是法利賽人的子孫。我因為盼望死人復活，才在這裡受審！」7這句話立刻引起法利賽人和撒都該人之間的爭論，公會分成了兩派。8因為撒都該人認為沒有復活，也沒有天使和靈，而法利賽人認為這些都有。9眾人大聲喧嚷，有幾個法利賽派的律法教師站起來爭辯說：「我們找不出這人有什麼錯處，也許真的有靈或天使跟他說過話。」10爭論越來越激烈，千夫長怕保羅會被他們扯碎了，就派人把他從人群中救出來，帶回軍營。11當天晚上，主站在保羅身旁對他說：「要勇敢！正如你在耶路撒冷為我作了見證，你也必須在羅馬為我做見證。」