Matej 9

Knjiga O Kristu

1 Tako Isus uđe u lađicu i preplovi do svojega grada.2 Ondje mu donesu uzetog čovjeka na nosilima. Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: “Hrabro, sinko, oprošteni su ti grijesi!”3 A neki od pismoznanaca pomisle: “Ovaj huli!”4 Isus je prozreo što misle, pa ih upita: “Zašto mislite zlo u srcu?5 Što je lakše reći uzetom čovjeku: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i idi’?6 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe.” Okrene se zatim prema uzetome i reče: “Ustani, uzmi nosila i idi kući!”7 On ustane i ode kući.8 Kad je mnoštvo to vidjelo, zaprepaste se i počnu slaviti Boga što je ljudima dao takvu vlast.9 Odlazeći odande, Isus ugleda čovjeka imenom Matej kako ubire porez te ga pozove: “Pođi za mnom!” Matej ustane i pođe za njim.10 Dok je Isus poslije bio u kući za stolom, došli su brojni ubirači poreza i grešnici i pridružili se njemu i njegovim učenicima.11 Pošto su to vidjeli, farizeji upitaju njegove učenike: “Zašto vaš učitelj jede s ubiračima poreza i drugim grešnicima?”12 Isus je to čuo, pa reče: “Ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima.13 Proučite što znači: ‘Draže mi je da ste milosrdni nego da mi prinosite žrtve.’ Jer nisam došao zvati pravednike, već grešnike.”14 Jednom dođu k Isusu učenici Ivana Krstitelja te ga upitaju: “Zašto tvoji učenici ne poste kao što postimo mi i farizeji?”15 Isus im odgovori: “Mogu li uzvanici na svadbenoj večeri tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će dani kada će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.16 Nitko ne krpa rupe na staroj odjeći zakrpom od još nesmočena platna. Zakrpa bi se skupila, razvukla tkaninu i napravila još veću rupu.17 Ne ulijeva se novo vino u stare mjehove jer bi se raspuknuli. Vino bi se prolilo, a mjehovi uništili. Novo se vino lijeva u nove mjehove. Tako se sačuva i jedno i drugo.”18 Dok je još govorio, pristupi mu neki poglavar i padne pred njega ničice klanjajući se. “Kćerka mi je umrla”, reče. “Ali ti dođi i stavi ruku na nju, pa će oživjeti.”19 Isus pođe s učenicima njegovu domu.20 Neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe mu otraga i dotakne skut njegova ogrtača21 jer je pomislila: “Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!”22 Isus se okrene i spazi ju te joj reče: “Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera iscijelila.” I žena istoga trena ozdravi.23 Kad je Isus stigao do poglavarova doma, ugleda bučno mnoštvo i svirače.24 “Odstupite! Djevojčica nije umrla, nego samo spava!” A oni ga počnu ismijavati.25 Kad ih je istjerao, Isus uđe k djevojčici i uzme ju za ruku, a ona ustane.26 Glas o tome proširio se cijelim krajem.27 Kad je Isus odande odlazio, dva slijepca pođu za njime vičući: “Smiluj nam se, sine Davidov!”28 Pođu za njim ravno u kuću u kojoj je odsjeo, a Isus ih upita: “Vjerujete li da to mogu učiniti?” “Vjerujemo, Gospodine”, odgovore mu.29 Tada im dotakne oči i reče: “Neka vam bude prema vašoj vjeri!”30 I oči im se otvore. Isus ih strogo upozori: “Nikome o tomu ne pričajte!”31 Ali oni, kad iziđu, prošire glas o njemu po cijelome kraju.32 Tek što su oni izišli, dovedu mu nijema i opsjednuta čovjeka.33 Isus istjera zlog duha, a njemak progovori. Mnoštvo se silno čudilo. “Takvo što u Izraelu još nikada nismo vidjeli!”34 Ali farizeji su govorili: “On izgoni zle duhove pomoću poglavice zlih duhova.”35 Isus je putovao po svim gradovima i selima poučavajući u židovskim sinagogama, navješćujući Radosnu vijest o kraljevstvu te iscjeljujući ljude od svake bolesti i nemoći.36 Sažalilo mu se mnoštvo koje je dolazilo jer su ljudi bili izmučeni i zapušteni poput ovaca bez pastira.37 “Žetva je vrlo velika, a radnika je tako malo”, reče on svojim učenicima.38 “Zato molite gospodara da pošalje radnike u svoju žetvu.”