Luka 5

Knjiga O Kristu

1 Dok je jednom stajao na obali Genezaretskoga jezera[1] a mnoštvo je nagrnulo k njemu da sluša Božju riječ,2 Isus ugleda dvije lađice koje su ribari ostavili uz obalu jer su ispirali mreže.3 Uđe u jednu od njih te zamoli Šimuna, kojemu je pripadala, da ju malo odgurne od obale. Zatim sjedne i počne iz lađice poučavati narod.4 Kad je završio s govorom, reče Šimunu: “Izvezi natrag na pučinu, pa bacite mreže za lov!”5 “Gospodine,” reče mu Šimun, “cijelu smo noć teško radili i ništa nismo uhvatili, ali kad ti tako kažeš, bacit ću mreže.”6 Kad su ih bacili, u njih se uhvati toliko riba da su se razdirale.7 Ribari stanu mahati svojim drugovima u drugoj lađici da im priskoče u pomoć. Oni dođu, pa napune obje lađice ribom tako da su gotovo tonule.8 Kad je to vidio Šimun Petar, padne na koljena pred Isusom i reče mu: “Gospodine, udalji se od mene jer sam odviše grešan da bih ti bio blizu!”9 Silna lovina riba zaprepastila je njega i sve koji su bili s njime,10 pa tako i Šimunove drugove Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove. Isus odgovori Šimunu: “Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!”11 Oni izvuku lađice na kopno, a zatim sve ostave i pođu za njim.12 U nekome mjestu gdje je Isus boravio pojavi se iznenada pred njim čovjek pun gube. Čim spazi Isusa, baci se pred njega ničice, licem prema zemlji, i zamoli ga: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti!”13 Isus ispruži ruku i dotakne ga. “Hoću!” reče. “Budi čist!” I guba odmah nestane.14 Isus mu zapovjedi: “Nikome o tomu ne govori, već idi ravno svećeniku te sa sobom ponesi žrtveni dar prema Mojsijevu zakonu kao javno svjedočanstvo svojeg ozdravljenja.”15 Ali glas o Isusu pronosio se sve dalje, pa je golemo mnoštvo naroda nahrupilo da ga sluša i da ozdravi od bolesti.16 A on je odlazio moliti se na samotna mjesta.17 Jednoga dana dok je Isus poučavao, ondje su sjedili farizeji i pismoznanci koji su došli iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jeruzalema, a njega je sila Gospodnja poticala da iscjeljuje.18 Neki ljudi donijeli su uzetog čovjeka na nosilima. Htjeli su ga unijeti unutra i položiti pred Isusa,19 ali nisu se kroz mnoštvo uspjeli probiti do njega. Zato se popnu na krov, načine otvor među crepovima te ga s nosilima spuste među mnoštvo pred Isusa.20 Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: “Čovječe, oprošteni su ti grijesi!”21 Pismoznanci i farizeji nato počnu umovati: “Tko je ovaj da tako huli? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!”22 Isus prozre njihovo umovanje, pa ih upita: “Zašto to smatrate hulom?23 Što je lakše reći: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i idi’?24 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe.” Okrene se zatim prema uzetome i reče: “Zapovijedam ti: ustani, uzmi nosila i idi kući!”25 Čovjek smjesta ustane te naočigled svih uzme nosila i ode slaveći Boga.26 Nato sve obuzme zanos, pa su slavili Boga i silno prestrašeni govorili: “Ovo što smo danas vidjeli je čudesno!”27 Izlazeći nakon toga, Isus ugleda ubirača poreza[2] imenom Levi kako sjedi u svojemu uredu te ga pozove: “Pođi za mnom!”28 Levi nato ustane, ostavi sve te pođe za njim.29 Poslije Levi u svojemu domu priredi veliku gozbu u čast Isusu. S njima je za stolom sjedilo mnogo ubirača poreza i drugih uzvanika.30 A farizeji i pismoznanci negodovali su i govorili učenicima: “Zašto jedete i pijete s ubiračima poreza i drugim grešnicima?”31 Isus im odgovori: “Ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima.32 Nisam došao zvati pravednike na obraćenje, već grešnike.”33 Oni mu nato prigovore: “Ivanovi i farizejski učenici često poste i mole se, a tvoji jedu i piju!”34 Isus im odgovori: “Zar možete siliti svatove da poste dok je mladoženja s njima?35 Ali doći će dani kada će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.”36 Zatim im Isus to objasni prispodobom: “Nitko neće rupu na starome odijelu zakrpati tkaninom koju je otparao s novoga jer bi tako poderao i novo odijelo, a starome odijelu krpa s novoga ionako ne bi pristajala.37 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove jer bi se od njega raspuknuli. Tako bi se i vino prolilo i mjehovi uništili.38 Zato novo vino mora se ulijevati u nove mješine.39 I nitko pijući staro vino ne poželi piti novo. ‘Staro je bolje’, kažu.”