Luka 20

Knjiga O Kristu

1 Dok je poučavao i naviještao Radosnu vijest u Hramu, priđu mu svećenički poglavari, pismoznanci i starješine2 pa ga upitaju: “Tko ti je dao pravo da to činiš? Tko te je ovlastio za to?”3 On im odgovori: “Upitat ću i ja vas. Recite mi:4 je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi?”5 Oni počnu umovati i međusobno raspravljati: “Ako kažemo da je s neba, pitat će nas zašto mu onda nismo vjerovali.6 A ako kažemo da je od ljudi, narod će nas kamenovati jer su uvjereni da je Ivan prorok.”7 Zato odgovore Isusu da ne znaju odakle je.8 A Isus im reče: “Onda ni ja vama neću reći otkuda mi vlast!”9 Isus zatim narodu ispriča prispodobu: “Neki čovjek posadi vinograd i iznajmi ga vinogradarima. Zatim otputovao na mnogo godina.10 Kad dođe vrijeme berbe, pošalje slugu da ubere njegov dio uroda. Ali vinogradari ga pretuku i pošalju natrag praznih ruku.11 Pošalje im zatim drugog slugu, ali oni i njega pretuku, izgrde i pošalju natrag praznih ruku.12 Pošalje im i trećega, ali oni ga rane i otjeraju ga.13 ‘Što da učinim?’ pitao se vlasnik vinograda. ‘Poslat ću im svojega ljubljenog sina. Prema njemu će se valjda odnositi s poštovanjem.’14 Ali kad vinogradari ugledaju sina, počnu umovati: ‘Ovaj će naslijediti imanje. Ubijmo ga pa ćemo se domognuti imanja umjesto njega!’15 Izbace ga iz vinograda i ubiju. Što mislite da će učiniti vlasnik kad čuje što se dogodilo?16 Doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd dati u najam drugima.” “Ne daj Bože da se takvo što dogodi!” rekoše Isusovi slušatelji.17 Ali Isus ih dobro promotri i reče: “A što onda znači onaj ulomak iz Svetoga pisma: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postane ugaonim kamenom’?18 Padne li tko na taj kamen, smrskat će se, i padne li kamen na koga, satrt će ga.”19 Pismoznanci i svećenički poglavari htjeli su ga uhvatiti jer su dobro znali da se ta prispodoba odnosi na njih, ali bojali su se naroda.20 Vrebajući ga, pošalju mu uhode koji su se izdavali za pravednike da ga uhvate u riječi pa da ga mogu predati upraviteljevoj vlasti.21 “Učitelju,” kazaše Isusu, “znamo da govoriš istinu i da si nepristran jer ne gledaš tko je tko, nego prema istini poučavaš putu Božjemu.22 Reci nam je li dopušteno plaćati porez caru ili nije.”23 Isus prozre njihovo lukavstvo pa reče:24 “Pokažite mi kovani novac.[1] Čiji su ovo lik i natpis na kovanici?” “Carevi”, odgovore.25 “Onda dajte caru carevo, ali Bogu valja dati Božje”, reče im.26 Tako ga nisu uspjeli uhvatiti u riječi pred narodom, već su ušutjeli zadivljeni odgovorom.27 Tada dođu k njemu neki od saduceja, koji tvrde da nema uskrsnuća, i upitaju ga:28 “Gospodine, Mojsije nam je dao zakon prema kojemu, umre li oženjen muškarac bez djece, njegov se brat mora oženiti njegovom udovicom kako bi ona rodila sina koji će naslijediti posjed umrloga i nositi njegovo ime.[2]29 Bilo je sedmero braće. Prvi se brat oženi i umre a da nije imao djece.30 Drugi se brat oženi njegovom udovicom, ali također umre,31 treći i sva ostala braća također. Tako nijedan od sedmorice ne ostavi potomstva.32 Na posljetku umre i žena.33 Čija će onda ona biti žena o uskrsnuću kad je bila udana za svu sedmoricu?”34 “Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju,” odgovori im Isus,35 “ali oni koji budu dostojni biti dionicima onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati.36 Neće više moći ni umrijeti: bit će poput anđela. Oni su Božja djeca, djeca uskrsnuća.37 A da će mrtvi uskrsnuti, čak je i Mojsije potvrdio u ulomku o gorućem grmu gdje Gospodina naziva ‘Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim’ dugo nakon što su oni poumirali.[3]38 A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih! Svi su oni za Boga živi.”39 “Dobro si rekao, Učitelju!” rekoše neki pismoznanci.40 I više se nisu usuđivali išta ga upitati.41 Tada Isus upita njih: “Kako mogu tvrditi da je Mesija Davidov sin?42 Pa sâm je David u Knjizi psalama napisao: ‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi s desne strane43 dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.’[4]44 Sâm ga je David nazvao svojim Gospodinom. Kako bi mu onda mogao biti sin?”45 Zatim pred svim narodom reče učenicima:46 “Čuvajte se pismoznanaca! Vole se šetati u dugim haljinama i da ih ljudi pozdravljaju na trgovima. U sinagogama vole sjediti na počasnim mjestima, a na gozbama na pročelju stola.47 Besramno troše udovička dobra, a prikrivaju se dugačkim molitvama u javnosti. Oni će biti strože kažnjeni.”