Hebrejima 1

Knjiga O Kristu

1 Bog je nekoć više puta i na mnoge načine govorio našim precima kroz proroke.2 Ali u ove zadnje dane nama je progovorio kroz svojega Sina. Njega, po kojemu je sve stvorio, postavio je za baštinika svega.3 Sin je odsjaj Božje slave i otisak njegova Bića. On održava svemir snagom svoje silne riječi. Pošto je umro da nas očisti od grijeha, sjeo je na počasno mjesto, zdesna veličanstvenome Bogu u nebu.4 To pokazuje da je Božji Sin mnogo uzvišeniji od anđela, kao što je i ime koje je baštinio uzvišenije od njihovih imena.5 Jer kome je od anđela ikada rekao: “Ti si moj Sin, danas sam ti postao Ocem”[1], i još: “Ja ću mu biti Otac, a on će meni biti Sin”[2]?6 A kada je predstavio svojeg prvorođenca svijetu, Bog je rekao: “Klanjajte mu se, svi anđeli Božji!”[3]7 Za anđele kaže: “On čini svoje anđele vjetrovima i sluge poput ognjenih plamenova.”[4]8 Ali za svojega Sina kaže: “Tvoje kraljevstvo, o Bože, traje zauvijek. Ti vladaš žezlom pravednosti.9 Ti ljubiš pravednost i mrziš nepravednost. Zato te je, Bože, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego ijednoga tvojeg druga.”[5]10 I još: “Gospodine, u početku si postavio temelje zemlji i nebesa su djelo tvojih ruku.11 Čak će i ona nestati, ali ti ostaješ zauvijek.12 Smotat ćeš ih poput starog kaputa i nestat će kao stara odjeća. Ali ti si uvijek isti; tvojim godinama nema svršetka.”[6]13 Bog nikada nije nekom anđelu rekao: “Sjedni mi s desne strane dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.”[7]14 Jer anđeli su samo poslužnički duhovi koje Bog šalje služiti onima koji će baštiniti spasenje.