Apostelgeschichte 13,33 | Knjiga O Kristu

Poslanje Barnabe i Savla

1 Među prorocima i učiteljima u sirijskoj Antiohiji bili su Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je kao dijete othranjen s Herodom Antipom, i Savao. 2 Dok su jednom obavljali Božju službu i postili, Sveti Duh im reče: “Pošaljite Barnabu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao.” 3 Postili su i dalje i molili. Zatim na njih polože ruke i pošalju ih na put.

Prvo Pavlovo misijsko putovanje

4 Savla i Barnabu Sveti je Duh poslao u Seleuciju, a odande jedrenjakom na Cipar. 5 Kad su došli u grad Salaminu, navješćivali su Božju riječ po židovskim sinagogama. Ivan Marko pratio ih je i pomagao im. 6 Kad su tako prešli sav otok i stigli do grada Pafa, naiđu na nekog vračara, samozvanog proroka, Židova, imenom Barjesus. 7 Bio je iz kruga namjesnika Sergija Pavla, razborita čovjeka. Sergije pozove Barnabu i Savla pa ih zamoli da mu kazuju Božju riječ, 8 ali usprotivi im se vračar Elim (tako mu ime glasi na grčkome) i namjesnika počne odvraćati od vjere. 9 Tada ga Savao, kojega su zvali i Pavao, pun Svetoga Duha, ošine pogledom 10 i reče: “Sine đavolski pun lukavštine i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, dokle ćeš iskrivljavati ispravne putove Gospodnje? 11 Udarit će te sada ruka Gospodnja! Oslijepit ćeš na neko vrijeme i nećeš gledati sunca!” Na vračara smjesta padne tama te on počne glavinjati uokolo tražeći tko će ga voditi. 12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjeruje i zadivi se učenju Gospodnjem.

Pavao propovijeda u pizidijskoj Antiohiji

13 Pavao i njegovi pratitelji otisnu se lađom iz Pafa te stignu u luku Pergu u Pamfiliji.* Ondje ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jeruzalem. 14 Barnaba i Pavao iz Perge odu u pizidijsku Antiohiju. U subotu odu u sinagogu i sjednu. 15 Nakon uobičajenog čitanja Mojsijeva zakona i Proroka nadstojnici sinagoge im poruče: “Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod, govorite!” 16 Nato Pavao ustane, podigne ruku i reče: “Izraelci i svi koji se bojite izraelskoga Boga, čujte: 17 Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše pretke i učinio da napreduju u Egiptu. Zatim ih je svojom silnom rukom izveo iz te zemlje u kojoj su robovali. 18 Četrdesetak godina ih je u pustinji strpljivo podnosio. 19 Zatro je sedam naroda u kanaanskoj zemlji da bi im njihovu zemlju dao u naslijeđe. 20 Sve je to trajalo kojih četiristo pedeset godina. Potom im je dao suce da vladaju njima—sve do proroka Samuela. 21 Tada su ljudi zaiskali kralja pa im je Bog dao Šaula, Kišova sina iz Benjaminova plemena, da vlada četrdeset godina. 22 Ali njega je svrgnuo i postavio im za kralja Davida, za kojega je sam rekao: ‘Jišajev sin David čovjek je po mojemu srcu jer će učiniti sve što želim.’* 23 Iz Davidova je potomstva Bog po svojemu obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa. 24 Prije Isusova dolaska Ivan Krstitelj propovijedao je svem izraelskom narodu da se mora obratiti Bogu i krstiti. 25 Kad je Ivan završavao sa svojoj službom, govorio je: ‘Nisam onaj za kojega me smatrate. Nisam Mesija. Ali on dolazi za mnom. Ja mu nisam dostojan ni biti robom.’* 26 Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena! 27 Žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga. 28 Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog. 29 Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob. 30 Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih. 31 Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu. 32 A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima 33 za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam: ‘Ti si moj Sin, danas sam ti postao Ocem.’* 34 Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: ‘Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.’* 35 Na drugome mjestu kaže: ‘Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.’* 36 To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo. 37 Riječ je o nekomu drugome—kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo. 38 Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha. 39 Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati. 40 Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima: 41 ‘Gledajte, vi preziratelji, snebivajte se i umrite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam tko o njemu ispriča.’”* 42 Kad su Pavao i Barnaba izlazili iz sinagoge, ljudi ih zamole da im iduće subote dođu govoriti o tomu. 43 Mnogi Židovi i pobožni obraćenici na judaizam su nakon sastanka u sinagogi išli za Pavlom i Barnabom. Poticali su ih: “Božjom milošću, ostanite vjerni!”.

Pavao se vraća poganima

44 Sljedeće subote gotovo je sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju. 45 Kad su židovski vođe ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Vrijeđali su Pavla i suprotstavljali se onomu što je govorio. 46 Na to su im Pavao i Barnaba hrabro rekli: “Božju riječ najprije je trebalo navijestiti vama Židovima. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, navijestit ćemo ju poganima. 47 Jer to nam je zapovjedio Gospodin rekavši: ‘Postavio sam te za svjetlost poganima, da doneseš spasenje u sve krajeve zemlje.’”* 48 Kad su pogani to čuli, počnu se radovati i zahvaljivati Gospodinu na njegovoj Riječi. I svi koji su bili određeni za vječni život, povjeruju. 49 A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem. 50 Ali židovski vođe nagovore neke utjecajne bogobojazne žene i gradske dužnosnike te oni pokrenu progon protiv Pavla i Barnabe i istjeraju ih iz grada. 51 Njih dvojica stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u grad Ikonij. 52 A vjernici* su bili puni radosti i Svetoga Duha.